Sve je moguće, sve je na domak ruke, samo se čovjek ne sme predati. Teško je dok se ne odlučis, tada sve prepreke izgledaju neprelazne, sve teškoće nesavladive. Ali kad se otkineš od sebe neodlučnog, kad pobijediš svoju malodušnost, otvore se pred tobom neslućeni putevi, i svijet više nije skučen, ni pun prijetnji.


sve-mogue-sve-na-domak-ruke-samo-se-ovjek-ne-sme-predati-teko-dok-se-ne-odluis-tada-sve-prepreke-izgledaju-neprelazne-sve-tekoe-nesavladive-ali-kad
meša selimovićsvemogućesvenadomakrukesamosečovjeknesmepredatitekodokodlučistadapreprekeizgledajuneprelaznetekoćenesavladivealikadotkineodsebeneodlučnogpobijedisvojumalodunostotvorepredtobomneslućeniputevisvijetvienijeskučenpunprijetnjisve jeje mogućesve jeje nana domakdomak rukesamo sese čovjekčovjek nene smesme predatiteško jeje dokdok sese nene odlučistada svesve preprekeprepreke izgledajuizgledaju neprelaznesve teškoćeteškoće nesavladiveali kadkad sese otkinešotkineš odod sebesebe neodlučnogkad pobijedišpobijediš svojusvoju malodušnostotvore sese predpred tobomtobom neslućenineslućeni putevii svijetsvijet viševiše nijenije skučenni punpun prijetnjisve je mogućesve je naje na domakna domak rukesamo se čovjekse čovjek nečovjek ne smene sme predatiteško je dokje dok sedok se nese ne odlučistada sve preprekesve prepreke izgledajuprepreke izgledaju neprelaznesve teškoće nesavladiveali kad sekad se otkinešse otkineš odotkineš od sebeod sebe neodlučnogkad pobijediš svojupobijediš svoju malodušnostotvore se predse pred tobompred tobom neslućenitobom neslućeni putevii svijet višesvijet više nijeviše nije skučenni pun prijetnji

Neću da joj pomognem, neka se otkrije sama, to je i smisao ove igre u kojoj se uspostavlja naš odnos. Pomalo sam nadmoćan, jer vidim da se ne brani, ali osjećam da nije slučajno stala na moj put: nešto će se desiti među nama. Čini mi se da to znamo i ona i ja, tražimo se i čekamo. I uvijek sve odgađamo, kao u strahu od rješenja. Ovako je mogućnost, cvjetanje, prostranstvo želje. Sve je tu moguće, sve je pred nama.I sve pomalo liči na onu nekadašnju noć, izdvojenu od drugih, obilježenu tajnom. Sve je opet bilo, a opet liči na san, ni na čemu ne mogu da se zaustavim jer ništa ne znam, a držim se sjećanja,uporno. Nijednog putokaza nemam za traženje i zadovoljavam se onim što je bilo,od toga je u meni ostao pun osjećaj, neistrošen i nezadovoljen, i ostao je nekakav sanjarski miris, druga dimenzija, mogućnost izvan onoga što se obično dešava.Moramo strašno da pazimo da ovo spasavanje ne smatramo pobedom. Ratovi se ne dobijaju evakuacijama. I još jednom je potvrdio britansku odlučnost: Branićemo našu otadžbinu. Ako treba godinama, ako treba sami. Izdržaćemo do kraja, borićemo se na okeanima i morima, sa sve većim pouzdanjem i sve većom snagom, borićemo se u vazduhu, borićemo se na obalama, borićemo se na aerodromima, borićemo se na poljima i na ulicama i na brdima. Nikada se nećemo predati.Jer sve je u nama kad žmurimo, a strano kad otvorimo oči. I sve je naše dok želimo, a tuđe kad se ostvari.Svako u svom srcu ima izvor gdje vri dobrota sve dok čovjek ne počini grijeh, jer tada se izvor polahko suši, a kada se skroz osuši samo ga iskreno pokajanje može vratiti.Mozak je sjajan organ. Uključi se isti trenutak kad se probudite i radi sve dok ne dođete u ured.