Neću da joj pomognem, neka se otkrije sama, to je i smisao ove igre u kojoj se uspostavlja naš odnos. Pomalo sam nadmoćan, jer vidim da se ne brani, ali osjećam da nije slučajno stala na moj put: nešto će se desiti među nama. Čini mi se da to znamo i ona i ja, tražimo se i čekamo. I uvijek sve odgađamo, kao u strahu od rješenja. Ovako je mogućnost, cvjetanje, prostranstvo želje. Sve je tu moguće, sve je pred nama.


neu-da-joj-pomognem-neka-se-otkrije-sama-to-i-smisao-ove-igre-u-kojoj-se-uspostavlja-na-odnos-pomalo-sam-nadmoan-jer-vidim-da-se-ne-brani-ali-osjeam
meša selimovićnećudajojpomognemnekaseotkrijesamatosmisaooveigrekojojuspostavljanaodnospomalosamnadmoćanjervidimnebranialiosjećamnijeslučajnostalanamojputnetoćedesitimeđunamaČinimiznamoonajatražimočekamouvijeksveodgađamokaostrahuodrjeenjaovakomogućnostcvjetanjeprostranstvoželjesvemogućepredneću dada jojjoj pomognemneka sese otkrijeotkrije samai smisaosmisao oveove igreigre uu kojojkojoj sese uspostavljauspostavlja našnaš odnospomalo samsam nadmoćanjer vidimvidim dada sese nene braniali osjećamosjećam dada nijenije slučajnoslučajno stalastala nana mojmoj putnešto ćeće sese desitidesiti međumeđu namaČini mimi sese daznamo ii onaona ii jatražimo sese ii čekamoi uvijekuvijek svesve odgađamokao uu strahustrahu odod rješenjaovako jeje mogućnostprostranstvo željesve jetu mogućesve jeje predpred namaneću da jojda joj pomognemneka se otkrijese otkrije samaje i smisaoi smisao ovesmisao ove igreove igre uigre u kojoju kojoj sekojoj se uspostavljase uspostavlja našuspostavlja naš odnospomalo sam nadmoćanjer vidim davidim da seda se nese ne braniali osjećam daosjećam da nijeda nije slučajnonije slučajno stalaslučajno stala nastala na mojna moj putnešto će seće se desitise desiti međudesiti među namaČini mi semi se dada to znamoznamo i onai ona iona i jatražimo se ise i čekamoi uvijek sveuvijek sve odgađamokao u strahuu strahu odstrahu od rješenjaovako je mogućnostsve je tuje tu mogućesve je predje pred nama

A kad predjemo tu granicu, naći cemo se na čvrstom tlu tačno određenog odnosa i obaveza kojih se bojim. Samo ona i ja, u uskom kavezu moguće ali nedovoljne nježnosti, omeđeni sobom i osjećanjima koja bi se mogla zaviti, ili koja bismo pokazivali da ne bude sasvim mučno. Samo ona i ja, bez svjetla, bez neomeđenih širina, koje nas draže kao mogućnost.I ne znam šta je jače, šta je važnije, i zato se ispitujemo i čekamo. Bez ikakve logike, dirnut sam što osjećam da sam joj potreban i sto me gleda drukčije nego ikoga drugog, a baš toga se bojim. Žao bi mi bilo da joj nanesem bol, a sigurno bi tako bilo. Ili vrlo vjerovatno. Užasavaju me obaveze, mogle bi da budu mučne, a privlači me što ih ona nudi. To rađa nadmoćnost, koja može da bude surova, ali i velikodušna: čuvam se i jednog i drugog.Otvorilo mi se vec više puta, i mada svaki put uredno nešto poželim, želje mi se baš i ne ispunjavaju. Negde je zapelo.Možda se ispunjavaju nekom drugom? Ne bi bilo prvi put.Nema veze, ne ljutim se. Dobre su to želje, šteta bi bilo da samo tako propadnu.Otvorilo mi se vec više puta, i mada svaki put uredno nešto poželim, želje mi se baš i ne ispunjavaju. Negde je zapelo. Možda se ispunjavaju nekom drugom? Ne bi bilo prvi put. Nema veze, ne ljutim se. Dobre su to želje, šteta bi bilo da samo tako propadnu.Na putu da postanem pokvaren dečko,sreo sam nju. Njenim ulaskom u moj život,periodni sistem elemenata postao je potpun. Čini mi se da je to mesto oduvek bilo rezervisano samo za nju i da je oduvek čekalo da se ona pojavi.Sve je moguće, sve je na domak ruke, samo se čovjek ne sme predati. Teško je dok se ne odlučis, tada sve prepreke izgledaju neprelazne, sve teškoće nesavladive. Ali kad se otkineš od sebe neodlučnog, kad pobijediš svoju malodušnost, otvore se pred tobom neslućeni putevi, i svijet više nije skučen, ni pun prijetnji.