Kad jednom priviknemo svoju savjest da nešto primi kao „nužno zlo”, to uskoro počinje sve više da nam izgleda kao nužno, a sve manje kao zlo.


kad-jednom-priviknemo-svoju-savjest-da-neto-primi-kao-nuno-zlo-to-uskoro-poinje-sve-vie-da-nam-izgleda-kao-nuno-a-sve-manje-kao-zlo
ivan turgenjevkadjednompriviknemosvojusavjestdanetoprimikao„nužnozlo”touskoropočinjesvevienamizgledanužnomanjezlokad jednomjednom priviknemopriviknemo svojusvoju savjestsavjest dada neštonešto primiprimi kaokao „nužno„nužno zlo”uskoro počinjepočinje svesve viševiše dada namnam izgledaizgleda kaokao nužnosve manjemanje kaokao zlokad jednom priviknemojednom priviknemo svojupriviknemo svoju savjestsvoju savjest dasavjest da neštoda nešto priminešto primi kaoprimi kao „nužnokao „nužno zlo”uskoro počinje svepočinje sve višesve više daviše da namda nam izgledanam izgleda kaoizgleda kao nužnoa sve manjesve manje kaomanje kao zlokad jednom priviknemo svojujednom priviknemo svoju savjestpriviknemo svoju savjest dasvoju savjest da neštosavjest da nešto primida nešto primi kaonešto primi kao „nužnoprimi kao „nužno zlo”uskoro počinje sve višepočinje sve više dasve više da namviše da nam izgledada nam izgleda kaonam izgleda kao nužnoa sve manje kaosve manje kao zlokad jednom priviknemo svoju savjestjednom priviknemo svoju savjest dapriviknemo svoju savjest da neštosvoju savjest da nešto primisavjest da nešto primi kaoda nešto primi kao „nužnonešto primi kao „nužno zlo”uskoro počinje sve više dapočinje sve više da namsve više da nam izgledaviše da nam izgleda kaoda nam izgleda kao nužnoa sve manje kao zlo

Kad jednom priviknemo svoju savest da nešto primi kao „nužno zlo”, to uskoro počinje sve više da nam izgleda kao nužno, a sve manje kao zlo.Ne slušam više šta šapućeš dok snivaš, plaši me koga pominješ. I sve si dalje, a sve mi bliža bivaš, kao da opet počinje.Čovek ne treba da smatra svoju materijalnu imovinu kao svoju, nego kao slobodnu za sve, da bi mogao da je podeli sa ostalima kada im je potrebno.Pravednost vlada tamo gdje se oni kojih se neko zlo ne tiče razoružaju jednako kao i oni koje je to zlo zadesilo.Uvijek sam smatrao da je prijatelj čovjek koji i sam želi oslonac, polutina koja traži dopunu, nesiguran u sebe, pomalo smoljav, nužno dosadan, mada drag, jer izanđa, kao žena.VOLIM ŠTO SAM TETKA!! Zato, jer tetka grli kao mama, čuva tajne kao sestra, savetuje kao prijateljica i sve dopusta kao baka… ♥